Ti odeš pa zatvoriš vrata pa me zaboraviš, ti se preusmjeriš na cijeli svijet, na zemlje
i krajeve, na velike sudbine malih ljudi, na visoku umjetnost, nisku, na kulinarstvo,
horoskope, mentalne poremećaje, sportske uspjehe, sve što informacija i inspiracija
može ponuditi ti uzimaš, uz to nešto pojedeš, popiješ, zatim odspavaš
Ja nosim vječno ta ista dva para čarapa, pjevušim istih nekoliko stihova, ja sam
nepopravljivo i apsolutno po vlastitom izboru sentimentalna, privatno sentimentalna,
nosim ih jer me podsjećaju, da, ne na tebe, na mene s tobom, uvjetno rečeno ipak se to
vjerojatno zove na nas, ali ima li tih nas zapravo više igdje, ima li više ikada
Marina Kuzmić Laszlo
Ciklus: Kako ljubav, kako zdravlje
