Art

Sve nam opraštam

Digla
Sam noge
Na ogradu
Ptice
Pevaju
U borovima
Slušam muziku
I pijem kajsijevaču
Priča mi se 
Kao i svakom
Ko se omekša
Desno je tatin
Radni sto i dnevnici
U fiokama
Koje ću ovih dana
Možda dešifrovati
A možda i ne
Ako boli
Levo su mamine
Osušene biljke 
Ona ne zna da sam tu
Čak i kad sam tu
Brat je uvek prisutan
Vidim ga u oblacima
I volim ga istom jačinom
I  dodatnom tugom
Sama sam u našem
Stanu 
Koji smo delili
I koji je na kraju postao
Ratna zona
Šta da se lažemo

Gde su oni to pogrešili
Dobri
A nesrećni

Ja nikad nisam želela
Ništa više od
Ljubavi
Pa sam je pratila 
Do Londona 

Nisam ponosna 
Ni na šta
Čak ni na ono 
Što sam postigla
Samo sam 
Prenela dalje
Svoje darove
Privilegije 
Nestaću jednom
Ego će umreti
Ali da li sam ja samo
To telo 
Sećanje
Ili nešto više
Zašto sam bila tu
Onako slučajno 
Ili sa nekom svrhom
Nikad neću znati
Trenutno
Su svi sa mnom
I zato što nisu
Realni
Mogu da budu onakvi kakve želim
Neko mi je rekao
Kad odu sećaj se lepih
Stvari koje su ti dali
Bez žaljenja
Samo lepih stvari
Jer sve ostalo
Nije bitno
U to ime
Hvala im
I sve im opraštam
A i samoj sebi

Branislava Kosić Vidić

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.