Jasan Pogled
S jeseni, kada počnu vetrovi, lišće divljeg kestena pada strmoglavce, s peteljkom naniže. Onda se čuje zvuk: kao da je ptica udarila kljunom o zemlju. A divlji kesten pada bez i najmanjeg vetra, sam od sebe, kao što padaju zvezde – vrtoglavo. Onda udari o tle s tupim krikom. Ne […]
Ako, recimo, zaključite kako je sve besmisleno, onda to ne može biti sasvim besmisleno, jer ste već svjesni da je besmisleno i ta svijest o besmislenosti, samim tim, daje neki smisao. Znate na šta mislim? Na neki optimistički pesimizam. Čarls Bukovski On je nepopravljivi optimista. Valjda ga zbog toga u […]
Loše, užasne, grozne vjesti iz Crne Gore. Umrla je beba, zbog porodilišta. Mislim na majke. Naročito buduće. Imam drugaricu – ne viđamo se sad jer ja nijesam tamo, ne pričamo često, ali znam da bi trebalo da se porodi ovih dana. U nekoj crnogorskoj bolnici. Ne mogu da zamislim užas […]
23. Jul 2009. godine 21:05 Estádio D. AfonsoHenriques, Guimarães Sudija: FıratAydınus (Turkey) Pacos de fereira(Portugal) – Zimbru Chisinau (Moldavija) 1 0 […]
Raspisujemo konkurs za nastup na festivalu POEZIJA GRADA. Pozivamo pesnike i pesnikinje da se prijave preko mejla: kontakt@poezin.net Festival POEZIJA GRADA je tematski određen savremenom poezijom koja nastaje i izvodi se u velikim gradovima. Festival je takmičarskog karaktera i okupiće autore i autorke iz Beograda kao i iz drugih većih […]
Mađarski Hiperion DVADESET PRVO PISMO Sada već izgleda da je beznadežna sudbina ove zemlje. Tavori kao beznačajan sluganski narodić, opljačkan, duhovno srozan, izdan od onih kojima je poverio svoju sudbinu, razbucan od onih od kojih nije umeo da se odbrani, zaosatao, okapa kao proleter, s propalim seljacima, s pokvarenim plemstvom, […]
VII Poglavlje Zima je bila oštra. Poslije oluja naiđoše susnježica i snijeg, pa zatim oštar mraz koji nije popuštao sve do kraja veljače. Životinje su nastavile gradnju kako su najbolje mogle, znajući dobro da ih ostali promatraju i da bi zavidna ljudska stvorenja uživala u svojoj pobjedi ne bude li […]
Kao neko ko u letnji dan otvori kućna vrata I celo mu lice zapahne vrelina s polja, Ponekad, iznenada, udari Priroda tako U lice mojih čula, I ja ostajem zbunjen, smeten, u nastojanju da shvatim A ne znam tačno ni šta ni kako… Ali ko mi je naredio da treba […]
Piše: Eugen Herigel Vežbali smo na navedeni način i otkrili, tek što smo se navikli na plesanje ceremonije bez luka i strele da smo se već posle nekoliko koraka osećali neobično usredsređeni, i to utoliko više što smo odlučnije mislili na to da lako izvođenim telesnim opuštanjem olakšamo čin koncentracije. […]
Zlo koje su vam drugi nanijeli zapišite u pijesak, a dobra djela uklešite u mramor.