Skakavci — roman makedonskog pisca Petrea M. Andreevskog, izvorno objavljen 1983. godine.
Sadržaj
Smještena u prepoznatljiv ruralni krajolik, radnja romana „Skakavci“ odvija se u prelaznom razdoblju, kada je u toku svojevrsna „kozmizacija“ dotad varvarskog, gotovo magičnog svijeta u kojem žive likovi Petrea M. Andreevski. Nema glavnih likova, svi likovi zajednički grade priču o dolasku skakavaca u selo. Likovi su prikazani sa svim svojim manama i nedostacima, tako da je, kako je autor rekao u intervjuu za “Novu Makedoniju”, on sam možda jedini pozitivni junak jer je on napisao knjigu.
“Skakavci” su hronika jednog precizno situiranog vremena, prenijeta kroz trinaest poglavlja, odnosno kroz niz koncentričnih krugova koji se nadopunjuju i stapaju u jednu cjelinu, u jedno sinhronijsko jedinstvo, ali mogu stajati i samostalno i čitati kao zasebne cjeline. Njegov žanr je negdje između tragedije, bajke i groteske. Knjiga se može čitati na dva načina: sa i bez simbola i višeznačnog sadržaja. Ovo prema Petreu M. Andeevskom nije roman za početnike.
Poglavlja
Roman počinje poglavljem “Kosidba. Vrijeme velikih promjena”, koje najavljuje dolazak novog poretka, u kojem “zemljom počinje hodati gospodin” utjelovljen u predsjedniku tzv. SeReZe, a svi ga oslovljavaju s “druže”. Prvo poglavlje najavljuje dolazak skakavaca.
Drugo poglavlje je “Elektrana. Nezavisni mislilac Yakim Doksimov.” Izgradnja elektrane u selu i kolektivizacija sela glavni su događaji u drugom poglavlju, gdje se na satiričan način prikazuje dovođenje struje preko elektrane na rijeku – novo sunce u selu. Snevanje i pričanje snova vezano je za novo doba, koje simbolizuje mlado stablo sa zvijezdom petokrakom na vrhu koja svijetli, te drvosječe koje žele posjeći stablo.
Treće poglavlje naslovljeno je “Porođaj. Nestanak Rakide Želčeve i Bogoja Čavkarovskog”. Bogoja ne dopušta supruzi da se porodi sama, zbog zahtjeva novog doba da svaki porod bude s primaljom, pa odlazi po babicu Rakidu Želčevu, ali stižu kasno, a Blagorodna rađa blizance. Bogoja sebi predbacuje što nije na vrijeme stigao s babicom kako bi mogao dobiti sina. Zatim, Rakida Zhelcheva i Bogoja Chavkarovski takođe nestaju u mećavi, a ljudi koji su ih tražili nisu ih uspjeli pronaći.
“Prve bolesti. Borba Streza Despotovskog i Bogoja Čavkarovskog” četvrto je poglavlje knjige. Strezo Despotovski u šumi/snu susreće Bogoja Čavkarovskog, bori se s njim, ujedno raspravljajući o svojim strahovima od novog vremena, nakon čega gubi razum i biva odveden u duševnu bolnicu, gdje umire. Kad ga ukopaju, ne mogu grob napuniti zemljom.
Peto poglavlje je “Od jakog dolazi jači. Dolazak Kirila Stojnickog”. Kiril Stojnicki predstavljen je kao div iz narodnih priča, jak, ali ne zna što bi sa svojom snagom. Otišao je u Išticu za učitelja.
“Zemlja je okrugla. Ljubav Vratike Čavkarovske i Kirila Stojničkog” šesto je poglavlje. Prije dolaska skakavaca u selo stiže Kiril kao učitelj. Zaljubljuje se u šesnaestogodišnju Vratiku Chavkarovsku. a ona mu uzvraća ljubav.
“Naydenko Jordankin. Miješanje slogova” je sedmo poglavlje. Razbojnik Najdenko Jordankin terorizuje seljane i pokušava silom svrgnuti Vratiku Chavkarovsku.
U osmom poglavlju “Veliki hripavac. Bolest Vratike Čavkarovske” Vratika se razbolijeva i bolest brzo napreduje. Na selu pokušavaju izbrisati razlike između grada i sela i bore se protiv skakavaca.
“Bjegunica. Vratika Čavkarovska priča svoj san” je deveto poglavlje. Vratika prepričava san svojoj majci, koja joj kaže da je san istinit.
“Veliki lov i pojava skakavaca. Smrt Vratike Čavkarovske”, glava deseta, Vratici je sve gore i gore i umire od tuberkuloze. Seljani se još uvijek bore s oblacima skakavaca. Kirila optužuju da nije pronašao lijek za Vratiku, te da ga nije puštao iz sela kako ne bi širio zarazu.
“Ako dijete sluša, ono će govoriti. Velika borba sa skakavcima”, glava jedanaesta u kojoj se Yakim Doksimov proglašava saradnikom skakavaca, te da je i sam postao skakavac. Djeca su podijeljena u igre za Rusiju, Grčku, Njemačku, Jugoslaviju i Makedoniju. Ljudi u selu počeli su nestajati iz sela.
U dvanaestom poglavlju “Dijete govori, selo otvara. Ubistvo Kirila Stojnickog”, Kirila ubija skakavac koji ulazi u njegovu utrobu. Zadnje što Kiril vidi je Naydenko Yordankin
kako bježi. Tri dana ne mogu pronaći Kirilovo tijelo, a za to vrijeme sunce ne zalazi. Niko na sprovodu nije dao milostinju za Kirilinu dušu. I nakon toga Kolektiv se raspada, a svi viču Trst je naš. Nisu više vikali “Solun je naš”.
Uz spisateljsko majstorstvo, najčitljiviji element u “Skakavcima” je satira kao postupak kojim autor poseže za ismijavanjem nove vlasti, ismijavanjem onih koji je legitimiraju, čak i kada je njezino postojanje groteskno.
Skakavci su, kao i biljka grašak, simbol koji ukazuje na „sindrom izgubljenog i neprepoznatog identiteta“. Magični realizam kojim je prikazano selo, nadrealna borba sa Scoulianima/neprijateljem koji je malen i nejednak, snovi i legende glavna su obilježja proze Petrea M. Andreevski.
Andreevski, Petre, makedonski književnik (Sloeštica, Demirhisarsko, 18. VII. 1934 – Skoplje, 25. IX. 2006). Modernistički psihološki realist; na podlozi fantastičnih i magijskih motiva, lokalnih i općih mitova, predaja, legendi, apokrifa i bogumilskoga dualizma izgradio stilski amalgam usmene frazeologije i modernističkih poetskih odlika. Problemsko je središte njegova opusa odnos između dobra i zla što se u novelistici, romanima i drami tematizira u određenim povijesnim kontekstima, dok je u poeziji najčešće simboličke naravi. Djela: zbirke poezije Čvorovi (Jazli, 1960), I na nebu i na zemlji (I na nebo i na zemja, 1962), Denicija (1968), Udaljeni nakovnji (Dalni nakovalni, 1971), Pohvale i pritužbe (Pofalbi i poplaki, 1977), Vječna kuća (Večna kua, 1990); novele Sedmi dan (Sedmiot den, 1964), Nevjerne godine (Neverni godini, 1974) i Sva lica smrti (Site lica na smrtta, 1994); romani Pirika (Pirej, 1980), Skakavci (Skakulci, 1984) i Nebeska Timjanovna (1989); drame Bogunedragi (Bogunemili, 1971) i Vrijeme za pojanje (Vreme na peenje, 1975).
