Gospođa majka i gospodin otac umarširali su pognutih glava (savjest je vjerovatno spustila njihova čela), tačno na sveti dan mog rođenja. Majka je dobrodržeća gospođa koja za sobom vucara opojne mirise parfema, dezodoransa i krema, a otac olinjali gospodin bijele kose koji razmišlja o kraju i koncu, ali se nada da još uvijek može…hm. Gospodin otac ima sjetan pogled dok u suton puni lulicu na balkonu, gospođa majka, naglo oslobođena savjesti orlovski skenira i gugutavo se oglašava. Tako su sjeta i gnjecava narcisoidnost ušli u moj život sklapajući mozaik opskurnog kosmosa.
Nije mi stalo do njih kao što ni njima nije stalo do moje malenkosti. Svih proteklih godina gospođa majka i gospodin otac su skupljali bore, putovanja i ljubavne avanture. Gospođa majka i dalje juri ljubavnike, a gospodin otac istresa iza ponoći čađave gomilice nagorelog duvana na starački dlan.
Izmjenjujemo konvencionalne rečenice, gospođa majka kao kokoš leprša rukama sušeći lak koji se cakli na dugim noktima.
Jednog popodneva gospodin otac i ja sjedimo na terasi u pletenim foteljama (dovukli su dosta stolica od pruća i bambusa, umjetničkih slika, vreća za spavanje, glinenih totema, flaša za soda-vodu, parfema, muštikli i lula, urođeničkih maski i bedekera, punjenih ptica i lobanja, lijepo upakovanih prezervativa i koještarija) između nas je sto od vrbovog pruća sa staklenom pločom i porcelanskom tacnom na sredini na kojoj se presijava lubenica. Gospodin otac pali lulu, ustaje, prilazi stolu, uzima nož i hvata lubenicu kao pjevca za klanje. Zatim zasijeca i pokušava da je raspoluti ispuštajući kratke dimove kao Mornar Popaj. Sječivo sklizne sa glatke mokre kore i zasijeca gospodina oca po prstu. Hvata se za rasječeni palac, lula pada na sto prosipajući gromuljice nagorelog duvana i dim uspaničeno leluja. Gospodin otac brzo podiže lulu, otpuvava nagoreli duvan, lulicu stavlja u usta, drži desnom šakom lijevi palac iz koga teče krv. Zatim ustajem ja, prilazim stolu, uzimam nož na čijoj bijeloj dršci su kapljice očeve krvi i trunčice duvana i pokušavam da završim posao gospodina oca. Nož lako klizi, siječe meso lubenice kao jagnjeći vrat, kora pucketa pod sječivom koje u trenutku volšebno sklizne i dohvati me po lijevom palcu. Odgurnem lubenicu koja se polovi posipajući sjemenje po staklu i zagledam se u rasjekotinu nalivenu krvlju. Po navici krvavi palac strpavam u usta, sisam usplahireno, pa pogledam gospodina oca na drugoj strani stola. On je prije nekoliko trenutaka učinio isto: odložio je lulu, stavio je na ivicu stola i strpao rasječeni palac u usta sisajući sopstvenu krv. Onako, sa krvavim palčevima među zubima, gledamo se nekoliko trenutaka u čudu kao urođenici u kosmosu. Gospodin otac se osmjehne, uzvratim mu osmijeh, ne vadimo palčeve iz usta dok oko raspolućene lubenice zuje pčele.
Dva-tri mjeseca kasnije, kada sam se uvjerio u bludni život i priključenija gospođe majke napisao sam cedulju za gospodina oca:
Dragi gospodine,
Supruga Vas vara!
Došao je tog predvečerja njen prijatelj, mlad i naočit sa kicoškom maramom i naočarima na nosu, utegnut u svilenoj crnoj košulji. Prihvatio je ponuđenu odnjegovanu ruku gospođe majke i glasno je poljubio pogledavši me s prezirom. Sjedio sam u uglu i čitao strip osjećajući curak znoja niz vrat.
Ćurka je izgleda tvrda i masna, obilno je zalivaju vinom, gledaju se u oči i ćute dok proždiru jer im je glas vjerovatno naprsnuo od želje i slutnje. Mladi dasa senilno hvata čašu sa vinom, naglo je prinosi ustima, naginje silno tako da tanki mlaz vijuga niz izbrijanu bradu. Gospođa majka otpija tankim gutljajima i neprestano rubom salvete upija kaplje vina sa punih zrelih usana.
Otkriva svoje koljeno i hladi se salvetom dok proždiru punč-tortu. Sve se to odvija pred mojim očima, toliko je bolno jasna njihova napaljenost da postaje mučno i smiješno u isti mah.
Ustaju nedugo potom, odlaze i ne primjetivši me. Mužjak se ubrzo vraća da bi pokupio zaboravljene naočari na stolu. Oči su mu zamućene, posprdno me gleda. Titra mu jedan kraj tankih usana, znam šta misli i kako mi se u mislima obraća.
Pretpostavljam da će početi sa skidanjem već u automobilu uz glasnu muziku, proždiraće jedno drugo, čovjek će se prepustiti lavini strasti, pokušavaće da gleda naprijed u put i svijetla koja se panično primiču, s mukom će pridržavati volan, dok mu je desnica na vrelim butinama pohotne žene. Više ne obraća pažnju na duga svijetla upozorenja i nervozno trubljenje iz oba smjera i na lažna ženina preklinjanja da prestane s tim i usredsredi se na vožnju.
Ona pokušava da skine veš, pomaže joj strgavši tanku čipku gaćica, otkopčava šlic i momentalno doživljava orgazam koji automobil odbacuje pravo u jarak. Žena preplašeno vrisne, čovjek se izlazeći zakopčava, konstatuje da havarija nije toliko strašna i vraća se u automobil iz koga klobučaju vrtlozi mahnitih mirisa.
Dama se dovodi u red kad stignu ispred hotela. Na recepciji čovjek pokušava da sakrije skorele fleke na pantalonama. Demon požude opet se zabija u njih već u liftu i oni nastavljaju sumanuti ples sve dok se staklena kabina ne zaustavi. Njene štikle najzad dodiruju plišani pod.
Ulaze u sobu, čovjek baca torbicu iz koje ispadaju fotografije i dokumenta, obara je na krevet. Klupko tijela na krevetu se vrtloži do novog vrhunca. Muškarac je sada iza žene, gleda u njenu zamašnu zadnjicu, bjelina ga nanovo krvoloči i raspaljuje, hvata je za grudi što se raskalašno tresu u ogledalu. Uvrće joj očvrsle bradavice i natjeruje joj suze i grozan grohot. Gleda i sebe u ogledalu i ponosi se slikom smiješnog divljaka.
Želi da još potraje, pa zadržava sjeme koje ga razdire i ključa ka otvoru kao bijesna zvijer.
Počinje završni čin koji se sastoji od naglih zabadanja i bolnog podvriskivanja. Čovjek je prste zabio u njena usta zauzdavši je kao mahnitu kobilu. Ona ječi, rza, hropće, grgoće ugušena milinom strasti. Ogledalo u sobi magli. Stižu do vrhunca. Ona pominje dobroga boga, on nju. Urla shvativši posljednjim bljeskom uma da je stigao do cilja. Prosipa vruće sjeme po njenim leđima, po stolu, po ogledalu, vozačkoj dozvoli, ličnoj karti, master-kartici, fotografijama, crkvenom kalendaru…
Padaju na krevet, dovršavaju svlačenje, nastavljaju sa mirnim seksom, naručuju vino, otpijaju u tišini.
Veče se završava njenim povraćanjem po njegovim grudima, po stolu, po ogledalu, vozačkoj dozvoli, ličnoj karti, master- kartici, fotografijama, crkvenom kalendaru…
Ona se tušira, on je siktavo psuje dok struže skorelo sjeme i smradne bljuvotine.
Čujem umjesto zvona povečerja kako gospodin otac istresa lulicu na malenoj ušuškanoj terasi. Slutim kako ga umiva rumen večeri i kako se tanko osmjehuje umirućem sunašcu.
Nisam mu uručio cedulju sa porukom. Otišao je sa svojom lulicom i sjetnim očima i tada su se čula nekakva zvona sa periferije.
Gospođa majka je plakala tiho za njim, a ja sam je oplakao ovom davnašnjom pričom.
Iz zbirke priča Igračke
