The Magdalene Sisters, igrani, 2002
REŽIJA: Peter Mullan
ULOGE:
Geraldine McEwan,
Anne-Marie Duff,
Nora-Jane Noone,
Dorothy Duffy,
Eileen Walsh
SCENARIJ:
Peter Mullan
FOTOGRAFIJA:
Nigel Willoughby
Sadržaj:
Film temeljen na povijesnim činjenicama o mladim ženama koje su sredinom 20. st. radile u praonicama Sestara Magdalena. Njihovi “grijesi” su razni: izazovno ponašanje, rođenje izvanbračnog djeteta ili pak činjenica da su bile žrtvom silovanja. Pod izgovorom “preodgoja” sve su poslane u samostan Sestara Magdalena gdje su sustavno zlostavljane.
https://kinotuskanac.hr/movie/sestre-marije-magdalene
Film priznatog glumca i sve češće redatelja Petera Mullana, utemeljen je na istinitim događajima o životu u irskom samostanu šezdesetih (takva vrsta samostana ukinuta je tek 1996. a govori se o brojci od 30.000 irskih djevojaka koje su prošle torturu za to vrijeme), a zbog svoje angažiranosti i iskrenosti naišao je na brojne osude. Bez obzira na proteste koji su dolazili iz redova Katoličke crkve u Irskoj, nemoguće je ne priznati i ne primijetiti koliko poražavajuće djeluje vjerski fundamentalizam na djelu i to bez obzira o kojoj je vrsti vjerskog (kršćanskog, islamskog… i bilo kog drugog) fundamentalizma riječ, fundamentalizma koji apsolutno marginalizira ženu. Šokantan i dojmljivo režiran, te svakako odglumljen film, puno više od čelnica navedenog samostana (koje sa svojim “štićenicama” postupaju kao sa robljem, na samoj granici fažizma, sa stalnim represijama i sadističkim iživljavanjem) proziva društvo u kojem se sve događa. Jer, cijela priča i značaj “Sestara Marije Magdalene” krije se na samom početku filma i predstavljanju tri pojedinačna slučaja koja će obilježiti daljnji tijek filma. Prva je kriva jer je trudna prija braka, Druga je kriva jer je silovana (!?), a Treća je kriva jer je zgodna i koketira s muškarcima. Sve tri su kurve i kao takve odbačene od obitelji i smještene u svojevrsnu utvrdu u kojim su im uskraćena sva prava, uključujući i govor!!!
Potresen ovim surovim filmom, malo sam kopkao po internetu i došao do sljedećih saznanja: sam vrh Katoličke crkve (dakle, pravo iz Vatikana) proglasio je film zlobnom provokacijom, no oglasile su se i preživjele zatočenice koje su protestirale što je njihova patnja prikazana tako “umivena”. Prema njihovim riječima, prava strana ove mračne katoličke ustanove bila je daleko ekstremnija. I za sami kraj, riječi uglednog filmskog kritičara Rogera Eberta (Chicago Sun Times): ” Neko vrijeme sam odgajan u katoličkoj crkvi u Americi. Sve što pamtim iz tog vremena su pozitivna iskustva, a časne sestre – dominikanke bile su pažljive, ljubazne te nadasve briljantne učiteljice. Gledajući ovaj film, koji me vidno potresao, zapitao sam se: što je to krenulo krivo u državi irskoj da je došlo do ovoga…”
Vlado Ercegović
https://www.popcorn.hr/recenzije/view/467
