
Ima mnogo, mnogo priča iz prošlosti. Buda je imao brata od strica, zvao se Devadata.
Buda ga je inicirao. On je bio brat od strica i naravno, duboko ispod, podozriv, ljubomoran – i vrlo moćan čovek kao Raspućin. Ubrzo je počeo da skuplja svoje vlastite sledbenike i počeo je da govori ljudima: “Ja mogu učiniti mnoge stvari, a ovaj Buda ne može uraditi ništa.”
Sledbenici su često dolazili Budi i govorili: “Ovaj Devadata pokušava da stvori posebnu sektu, i on kaže da je snažniji.” On je bio u pravu, ali njegova snaga je pripadala pozitivnom umu. Više puta je pokušao da ubije Budu. Doveo je jednog slona do ludila. Kada sam video da je doveo slona do ludila, mislio sam da koristi svoju pozitivnu moć, ali to je bila tako jaka pojava da je slon bio opijen. Besno je pojurio obarajući mnogo drveća. Devadata je bio vrlo srećan jer je upravo iza drveća sedeo Buda, a slon je pobesneo – upravo s mahnitom energijom. Ali kada je slon došao do Bude – seo je smiren u dubokoj meditaciji, taj slon…
Devadata je bio zbunjen.
Šta se dogodilo? Kada postoji praznina, sve se apsorbuje. Praznina nema granica za to. Mahnitost je apsorbovana. Ne da je Buda nešto učinio – on nije ništa učinio – on je upravo vakuum. Slon je došao i izgubio svoju energiju, postao je smiren. Postao je tako smiren, da je rečeno kako Devadata u više pokušaja nije uspeo da učiti slona opet mahnitim.
Prosvetljen čovek uopšte nije čovek – to je jedna stvar. On uopšte nije – to je druga stvar. On izgleda da je tu, ali nije. Vi vidite njegovo telo, ali ne njega. Što ga više tražite, manje je mogućnosti da ćete ga naći. U samom traganju vi ćete se izgubiti. On je postao univerzalan. Duhovan čovek je još uvek jedna individua.
Dakle zapamtite, vaš um će pokušati da bude duhovan. Vaš um ima silnu želju da postane moćniji, da bude neko u ovom svetu nikoga. Budite svesni toga. Čak i ako se mnogo dobrobiti može iz toga steći, to je opasno, dobrobit je samo na površini. Duboko dole vi ubijate sebe, i ubrzo će to biti izgubljeno i opet ćete pasti u negativno. To je izvesna energija.
Vi možete da je izgubite; možete da je koristite; onda se ona gubi.
Hindus ima vrlo naučnu kategoriju; nigde ne postoji takva kategorizacija. Na Zapadu oni misle u terminima pakla i raja (ili neba) – samo dve stvari. Hindus misli u tri kategorije – pakao, nebo i moksha. Treću je teško prevesti na zapadne jezike jer to ne postoji kao nekakva kategorija. Mi nazivamo to ‘oslobođenjem’, ali to nije. To daje osećanje, samo miris toga, ali nije sasvim isto.
Nebo i pakao, oni su tamo. Treće nije tamo. Pakao je negativan um u svom savršenstvu; nebo je pozitivan um u svom savršenstvu. Ali gde je izvan, s one strane? U Indiji oni kažu ako ste duhovni, kada umrete bićete rođeni na nebu. Živećete tamo za milione godina srećno, apsolutno uživajući sve – onda ćete morati ponovo da padnete natrag na zemlju. Energija je izgubljena, moraćete se vratiti natrag. Vi ste zaradili određenu energiju, onda ste je iskoristili. Pašćete opet natrag u istu situaciju.
Stoga oni kažu ne tražite nebo u Indiji. Čak i ako biste bili srećni za milione godina, ta sreća neće trajati zauvek. Vi ćete je izgubiti, pašćete natrag; to nije vredno napora. Ono što hindusi nazivaju devatama – onima koji žive na nebu, ljudima koji borave na nebu…
Oni nisu mukte; oni nisu prosvetljeni. Ali su pozitivni; dostigli su vrhunac svoje pozitivne energije, energije uma. Oni mogu leteti nebom, mogu se premeštati iz jedne tačke u prostoru do druge bez vremenskog jaza. Onog momenta kada nešto žele, odmah se to ispunjava bez vremenskog odlaganja ili jaza. Ovde vi želite, tamo je ispunjeno. Oni imaju lepa, uvek mlada tela. Nikada ne postaju stari. Njihova tela su zlatna. Oni žive u zlatnim gradovima s mladim ženama, s vinom, ženama i plesom, i neprekidno su srećni. Zapravo tamo postoji samo jedna nevolja – to je dosada, oni se dosađuju. To je jedino negativno – jedan procenat negativnog, devedeset devet posto oni su srećni – jednostavno im postaje dosadno i ponekad čak pokušavaju da dođu na zemlju. Mogu doći; oni dođu i pokušaju da se pomešaju sa ljudskim bićima samo da bi izašli iz dosade. Na kraju, oni padaju natrag… kao što na kraju vi izlazite iz sna, lepog sna, to je sve.
Nebo je san prema hindusima – divan san. Pakao je takođe san – noćna mora. Oba su snovi jer oba pripadaju umu. Zapamtite ovu definiciju: sve što pripada umu jeste san. Pozitivan, negativan, kakav god bio; um je san. Otići izvan sna, probuditi se, znači postati prosvetljen. Teško je reći bilo šta o prosvetljenom čoveku, jer se on ne može definisati. Definicija je moguća ako postoji neko ograničenje. On je prostran kao nebo; definicija nije moguća.
Jedini način da se zna prosvetljeni čovek je da se postane prosvetljen. Duhovan čovek može biti definisan; on ima svoja ograničenja. Unutar uma nema poteškoća u njegovom definisanju.
Kada dođemo do vibhuti pade – do Patanjđalijeve sutre o siddhijima, o moćima, videćemo da on može biti potpuno definisan. A na Zapadu, naučno istraživanje koje se odvija, oni nazivaju psihičkim istraživanjem. Psihička društva postoje svuda u svetu; sada mnogi univerziteti imaju laboratorije za psihička istraživanja. Pre ili kasnije, ono što Patanjđali kaže biće naučno kategorizovano i dokazano.
Na neki način to je dobro. To je dobro jer ćete onda moći da znate da je to nešto iz uma, što može biti čak ispitano mehaničkim spravama, kategorizovano i završeno. Vi prosvetljenje ne možete ni letimično sagledati kroz neku mehaničku spravu. To nije fenomen tela ili uma. To je vrlo lukavo, misteriozno.
Zapamtite jednu stvar: nikada ne pokušavajte da steknete nikakve duhovne moći. Čak i ako one same dođu na vašu stazu, ako je moguće odbacite ih odmah. Ne krećite se u njihovom društvu i ne slušajte njihove trikove. Oni će reći: “Šta je pogrešno u tome? Možete pomoći drugima; možete postati veliki dobrotvor.” Ali nemojte postati to. Jednostavno kažite: “Ja ne tražim moći i niko ne može pomoći nikome.” Možete postati prosvetljeni, ali nikome ne možete pomoći.
Kako ikome možete pomoći? Svako se kreće prema svojoj vlastitoj karmi. U stvari, ako vas čovek duhovne snage dotakne i vaša bolest iščezne, šta se dešava? Duboko ispod vaša bolest je bila za nestajanje, iščezavanje; vaše karme su bile ispunjene. Samo je to jedan izgovor da je (bolest) iščezla dodirom tog duhovnog čoveka. Ona je bila za nestajanje; jer ste učinili nešto, zbog toga je bila tu. Vreme je došlo… Vi nikome ne možete pomoći ni na koji način. Postoji samo jedna pomoć, a to je da postanete ono što biste želeli da svako postane. Vi jednostavno postajete to. Biće korisno samo vaše prisustvo, ne vaše delovanje.
Šta Buda radi? On je jednostavno tu, dostupan, kao reka. Dolaze oni koji su žedni.
Čak i ako reka pokušava da zadovolji vašu žeđ, to je nemoguće ako vi niste spremni. Ako ne otvorite usta, ako se ne sagnete dole da primite vodu, čak i ako reka protiče, možete ostati žedni. To je ono što se dešava; reka teče a vi sedite na obali žedni. Ego će uvek ostati žedan, šta god da on postigne. Ego je žedan. Zasićenost je od duše, ne od ega.
Osho