Jasan Pogled

Milo Prvi i Henri Osmi



Onaj, tamo njihov, Henri bio je, kako kazuju knjige starostavne, veoma visok, snažan, atletski građen čovjek…
Milo Prvi je odista visok kao pritka, što bi se reklo kao bandera ili direk, iliti, rečeno modernijem jezikom-dalekovod…sad da li je atletski građen-sporno je. A ima li atletske sposobnosti-naravski da ima. I to one maratonske. Njegov maraton, lelek nama, traje tridesetak godina bez izglednih prilika da se uskoro završi…

Još, vele knjige starostavne, da je, tamo njihov, Henri bio riđobrad, da je, pomislite, imao razvijene listove, i da je, kako i priliči monarhističkom apetitu, odista uživao u jelu i piću. Volio, što bi se reklo, da cugne i prije i poslije jela, a pogotovu u toku kraljevske klope…
Milo Prvi nema bradu, mada je nekada imao- istina onu nevidljivu, ali četničku, koja je, može biti, bila u četničkoj- crnoj boji. Dakle, i brada ih čini sličnjacima. Henrijeva-vidljiva i riđa i Milova- nevidljiva, nekadašnja, crna i četnička. Sad- ima li Milo Prvi razvijene listove ili nema, efemerno je za ovu malenu monarhističku priču. Vrlo vjerovatno je da- ima kao svaki skakač i preskakač i maratonac. Uživa li Milo Prvi kao i njegov počivši kolega Henri Osmi u jelu i piću? Biće da uživa i da se odista kvalitetno hrani i opija. Može biti da Milo Prvi ne ždere kao što je žderao kolega mu Henri Osmi, ali da proždire i više od kolege Henrija-proždire…

Henri Osmi je, kako dalje vele tamo njihove knjižurine starostavne, bio strasni kockar, ali i strastveni sportista…

Milo Prvi je takođe strastven čo’ek. Da se kocka i to sa najvećim mogućim ulozima-kocka se. Na njegovom ruletu vrti se sve što se pod kapom nebeskom može zavrtjeti: i narod, i država, i jezik, i crkva, i prošlost, i sadašnjost, i prošla budućnost. Dakle, po kockarskoj strasti Milo Prvi i kolega mu, počivši Henri Osmi, su kao rod najrođeniji. Milo Prvi je takođe u onim prepotopskim vremenima bio uzoriti sportista. O njemu se i dalje pričaju legendarne i mitološke priče na košarkaškim terenima uzduž i poprijeko legendarne Katunske nahije i mitoloških Rastoka. Henri Osmi je, vele još knjige starostavne, bio vrsni mačevalac, a Milo Prvi je mogao, samo da je htio, biti i vrsni mačevalac, kad je već bio izvrsni košarkaš, vjerovatno visoki centar u deficitu viših i boljih igrača…

Henri Osmi, dalje vele tamo njihove knjige starostavne, bijaše veoma naprasit čovjek. Znao je da svoje najbliže saradnike i podanike surovo kažnjava i naziva razbojnicima i ludacima. Jarost kao jarost je bitna osobina svakoga monarha, pa i počivšeg Henrija Osmog…

Milo Prvi je, takođe, veoma razjaren monarh koji je, kako prenose nezvanični izvori, u jarosti svojoj znao i da išamara svoje najbliže i ubeućene saradnike. A znao je, o ljute nevolje, i da svoj narod naziva ludacima koji su svrstani u ludačkim pokretima. Tih ludačkih pokreta je možebiti bilo i u vrijeme kolege mu Henrija Osmog, ali nije potvrđeno da li je razjareni Henri Osmi ikada koristio tu tipično milovsku sintagmu: ludački pokret, pa još i: ludo dijete, koje će, valjda, da zapali dvorac Mila Prvoga…Elem, i tu je više sličnosti nego razlika…

Henri Osmi je, kako nadalje kazuju tamo njihove knjige starostavne, bio ljubitelj žena, pa se onako nezadovoljen i žudnjom proklet i ženio šest puta. To je, opet, opšte mjesto kad su u pitanju slavni i ostrašćeni monarsi…

Milo Prvi je, vjerovatno, ljubitelj žena, ali nije potrebno biti monarh kao Milo Prvi i Henri Osmi da biste bili ljubitelji žena. Znam puno ubogih podanika koji su takođe ljubitelji žena, ali zaludni. Što bi se reklo, i ova sličnost je podrazumijevajuća.

I na koncu, ono zbog čega je sve ovo ispripovijedano:

Henri Osmi je ostao zapamćen vo vjeki vjekova kao inicijator i osnivač Anglikanske crkve iz, nadam se, opštepoznatih razloga. Osnovao je crkvu, no nije ispunio neke svoje snove.

Milo Prvi će kao i kolega mu Henri Osmi biti zapamćen vo vjeki vjekova kao monarh i vlastodržac koji se nakanio da napravi neku novu crkvu u svojoj staroj kraljevini. Sličnost je, o tempora o mores, više nego očigledna…

Postoji samo jedna razlika, prava pravcata dlaka u jajetu:

Henri Osmi je bio vladar Engleske i Irske i živio je u petnaestom i šesnaestom vijeku, da bi na kraju umro kako i priliči smrtnim čeljadima. Kažu i da se u trenucima najvećih iskušenja molio Gospodu Bogu…

Milo Prvi živuje u dvadesetom i dvadeset prvom vijeku, ne vlada ni sobom, a kamoli svojom kraljevinom. U trenucima najvećih iskušenja ne moli se Gospodu Bogu. Kome se moli, njegova je stvar… I nije smrtan… Mala i nebitna razlika je uzrok svih naših tantalskih muka…

Ostavite komentar: