Budiš me očima koje zatvaraju nebo 1. Možda imamo jednu jedinu sličnost što nas razdvaja a to je ime cveta koji volimo Jutro i divne Oči koje su umrle u svojoj nesavršenosti 2. Kada bih ponovo ušao u tu šumu spasa verujem da bih se prisetio svog pogubljenja tu gde […]
Skorašnji članci
Key people – Minima Moralia
Key people (1) Umišljeni tip, koji o sebi stiče neki sud samo kada dobije potvrdu za ulogu koju igra u kolektivima, koji to nisu, već postoje samo kolektiviteta radi; delegat s trakom (svastikom) oko ruke, vešti govornik, koji svoje izlaganje začinjava zdravim smislom za humor i najavljuje zaključak jednim „A […]
Smutnja i slutnja
Čudiš li se to, zemljače, što su Taru zamutili? Još je tebi dobro, čim se čudiš… I nadam se da ćeš nastaviti da se čudiš, jer će čuda biti… I dok se god čudiš, blagosloven si među ljudima i rijekama. Teško nama raščuđenima što su odavno okačili čuđenje o klin […]
Vazdušna linija
u taj čas oči vam se tope(ili to čini purpur u kojoj levitirate)kaleidoskopno oknotrzaj i žmarcitufer vata braunilezvuk policijske sirenevatrogasni kamion rashodovano vozilo hitne pomoćikoje hita u prazan prostordok se davljenikzagrcnuti srčani napadnoćni prepadvirus Korone kakva druga nesrećaodvija sasvim blizu letnji niski pritisaksparina i ljudska ukusna sou susednoj ulici ili […]
Zemlja naša strašna – Marko Miljanov i Miljan Vukov
Serijal radio-drama inspirisanih crnogorskom usmenom književnošću Druga epizoda: Marko Miljanov i Miljan Vukov Tekst: Nikola Tomić(inspirisano istoimenom anegdotom sakupljača Mićuna Pavićevića) Uloge: Marko Todorović, Vule Marković, Sanja Vujisić, Đorđije Tatić Crtež: Milena Vukoslavović Režija: Zoran Rakočević Projekat podržalo Ministarstvo kulture Crne Gore, kroz program pomoći nezavisnim umjetnicima usljed ugroženosti sektora […]
Risto Ratković – Neko [Tema: Antologija svjetske poezije]
Pogledah bolje oko sebe: Tišina osamljena ruho mi dodiruje. I strah me obuze od sebe: Kroza me kao da neko drugi proviruje. Ostajem i dalje ipak isti, Kao tamna i nevidljiva reka: Zemlja se njenom vodom čisti, A ona beži i neće pobeći doveka. Pa tako treperim i venem, Slutim […]
Adresa nepoznata – Minima Moralia
Adresa nepoznata Kultivisani malograđani su skloni da od umetničkog dela očekuju da im nešto pruži. Više ih ne zgražava ono što je radikalno. Sada se samo povlače, s nečuveno skromnom izjavom da to prosto ne razumeju. To uklanja čak i otpor, poslednji negativan odnos prema istini, a uvredljivi predmet se […]
Prevazilaženja banalne realnosti [Tema: Bitnici]
Bob Dilan, bit generacija i Amerika Alena Ginzberga 2 Piše: Šon Vilenc Ginzberg je stigao na Univerzitet Kolumbija 1943, nakon što se svečano zakleo da će posvetiti život služenju radničkoj klasi, ali je vrlo brzo promenio pravac. Sprijateljio se sa jednim studentom, Lušenom Karom, koji ga je upoznao sa svojim […]
Takuboku
Ponijeh na plećima majku, tek šale radi, dva-tri koraka, pa zaplakah: tako je laka.
Stiven Spender – Ja stalno mislim na one što istinski behu veliki [Tema: Antologija svjetske poezije]
Ja stalno mislim na one što istinski behu veliki Koji, iz utrobe još, pamtiše istoriju duše Kroz hodnike svetlosti gde su sati sunca, Beskrajna, raspevana. Čija divna ambicija Beše da im usne, još ognjem dodirnute, Kazuju o Duhu odevenom od glave do pete u pesmu I koji s proletnjih dana […]

