Kad su ga pitali da nešto kaže o smrti,
rekao je: “Voleo bih da umrem za stolom,
u nekom restoranu. Neka kap, ili tako nešto!
Da povučem stolnjak, dok budem padao!
Da prevrnem tanjir sa supom!
Ne bi bilo loše da neko od prisutnih ima fotoaparat
Da se to zabeleži. Godinama već, gledam oko sebe
i ne vidim ništa što mi je drago. Sve je sećanje.
To je Sartrova misao u tom trenutku.”
Najposjećeniji članci
- Mirko Kovač: O Kišu i (jednom) nesporazumu [Tema: Kiš]
- Zapis o darovima moje rođake Marije
- Mirko Kovač: Miodrag Bulatović, zaboravljeni pisac
- Rade Drainac - Bandit ili pesnik: izabrane pesme [Knjiga dana]
- Čovek se u svetu ne procenjuje prema njegovom stvarnom životu, nego prema njegovom glumačkom učinku [Tema: Hamvaš]