Jedan od interesantnijih ljudi iz Bosne i Hercegovine i uopšte regiona jeste književnik Semezdin Mehmedinović . Njegov život na prvi pogled klasična bosanska priča, rat proveo u opsadnom Sarajevu, potom otišao u Ameriku sa željom da se više ne vraća, ali ipak se vratio za vrijeme pandemije korona virusa, razočaran u Ameriku Buša i Trampa, iako uspješan čovjek u toj dalekoj državi. Njegova knjiga napisana za vrijeme opsade Sarajeva, ,,Sarajevo blues”, štampana je u Ferlingentijevoj knjižari. Lorens Ferlingeti je kultna figura bitničkog pokreta. Knjiga je zbirka pjesama, priča i zapisa. Prodata je u velikom broju primjeraka na američkom tržištu, čak je bila predmet izučavanja na njihovim univerzitetima.
Semezdin Mehmedinović se izjašnjava kao hrvatski pisac, bez obzira što je iz Bosne i Hercegovine, jer je još osamdesetih godina počeo kao mlad čovjek da objavljuje za hrvatske izdavače i časopise kao što je čuveni ,,Polet”. Međutim, u suštini čini se da je on svugdje stranac i prijatelj, da pripada svakome i nikome. Njegov karakter je uobličila i bolest, reumatoidni artritis, sa kojom je naučio da živi iako stvara velike bolove, koje je iskoristio u svom stvaralaštvu i pogledu na svijet, otkrivajući čudna stanja slična mističnim iskustima. Bavi se fenomenima tišine, usamljenosti, otuđenosti, umorenosti od ljudi i priče, a opet istovremeno ima potrebu za prijateljima sa kojima zna da razgovara putem interneta i u tri sata posle ponoći ili u šest ujutru.
Skoro je prije nekoliko mjeseci izašao njegov roman Kuća za pisanje, u kojima se bavi temom otuđenosti sa svojom ćerkom, koja je Amerikanka i malo šta ima sa zemljom porijekla svoga oca, kao i razočaranosti u Ameriku nakon 2000.godine, što je bilo presudno da se vrati u Bosnu i Hercegovinu. Na Mehmedinovića su slično kao i na ostale ,,kasno” jugoslovenske i postjugoslovenske književnike uticali ljudi poput Peti Smit, Dejvida Linča, Vilijama Barouza i ostali bitnici, pa i sama andergraund Amerika i Zapad kao takvi.
Semezdin Mehmedinović rođen je 1960. godine u Kiseljaku kod Tuzle. Komparativnu književnost i bibliotekarstvo studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Tokom rata ostao je u opkoljenom Sarajevu, gdje je s kolegama utemeljio i uređivao časopis Fantom slobode. Nakon rata emigrirao je u Sjedinjene Američke Države, gdje je živio gotovo četvrt vijeka. Piše poeziju i prozu, često ih spajajući u hibridnim knjigama koje su prevođene širom svijeta. Godine 2019. vratio se u Bosnu i Hercegovinu, gdje i danas živi.
Do sada je objavio niz zapaženih knjiga, među kojima su: Modrac (1984), Emigrant (1990), Sarajevo blues (1993), Devet Aleksandrija (2002), Transatlantik mail (2009), Ruski kompjuter (2011), Autoportret s torbom (2012), Knjiga prozorâ (2014), Me’med, crvena bandana i pahuljica (2017), Ovo vrijeme sada (2020) i Mali roman o tišini (2025).
Kultni Sarajevo blues imao je više od 20 izdanja u Sjedinjenim Američkim Državama, a osim na engleski, preveden je i na francuski, španski, holandski, turski, mađarski i slovenački jezik.
Dragom Semezdinu želimo još puno godina uspješnog rada i života.
Miloš Lalatović
