
Dosadio mi je ovaj unutrašnji haos
Koji nastane
U interakciji
Sa spoljašnjim
Zato čistim svoju
Unutrašnju baštu
Sređujem misli
Emocije
Da ne budu neprijatelji
Da ne budu
Kosilica
Što ide bez plana
Što prazno tandrče
Strpljivo
Okopavam
Zalivam
Krešem
Čupam korov
Koji preti da zaguši
Negde ga i ostavim
Da podseti
U snovima podsvest postavlja zagonetke
Vodi kroz lavirinte
Neću moći da zaustavim
Beslovesno goveče
Oluju
Poplavu
Sušu
Ali ću moći
Da opet napravim red
I svaki dan krenem iz početka
Moja bašta je jedino
Mesto gde nešto mogu da promenim
Branislava Kosić Vidić

