Setiti se da je bol nasmejan cvet,
Da je svaki korak unapred osmišljen.
Pobeći u sumrak, ogrnuti se,
Nestati pred pogledima
Koji se zavlače pod kožu.
I da je bol nasmejan cvet,
Večita nasmejana
Rana na usni.
Religija kao područje ljudskog uma, vlasništvo kao područje ljudskih potreba, vlada kao područje upravljanja ljudima – predstavljaju uporište ljudskog ropstva.