Jasan Pogled
Aprilsko predvečerje,spustilo mi se, nježno, u krilo,utoplilo tren-sivilo. Osjećam dah –rijeke, travke, lišća.Povjetarac, ples sa kosom,lepidoptera pogled. Čitam Bodlera.Šapućem stihove.Kraj. Mogu li da ti kažem,Šarl, da traga tvog togproljećnog dana,kad ču tiho Albatrosa,ne upoznah, koračaji moji,bili bi,drukčiji. Branka Blagojević
„Mesim hleb; metem kuću; posle mnogih noći jakog vetra, skupljam suvo granje…” Ova rečenica na jednoj od stranica Arhiva Severa odmah budi sećanje svih onih koji se interesuju za autora Hadrijanovih memoara. Kad se u to umeša legenda, odmah zamišljamo da Margerit Jursenar živi na svom američkom ostrvu kao žene […]
Trudite se da se ne izdvajate od drugih, nastojte da budete skromni. I sada nas je previše, a uskoro će nas biti mnogo više. To penjanje na mesto pod suncem obavezno se dešava na račun drugih, onih koji se neće penjati. To što morate nekima stati na nogu ne znači […]
Stalo im do njega taman koliko do lanjskog snijega. Baš im svejedno kako ih vabe i šickaju. Kad napnu pamet, čovjekoliki obično kažu: Zovi me i lonac, samo me nemoj razbiti. Onda se dive sopstvenoj krilatici koja oblijeće naokolo kao muva. I sve im tako-zunzarasto. Prazni lonci zveče, a oni […]
Branka Miljkovića upoznao sam u jesen 1954. godine. Prvih dana kad sam došao iz Valjeva u Beograd da studiram. Video sam Božu Timotijevića (njega sam već poznavao) da stoji sa crnomanjastim, punijim momkom, na ulici, između Kapetan Mišinog zdanja i tadašnjeg Prirodno-matematičkog fakulteta. „Upoznajte se, ovo je Balzak“, rekao je […]
„Možda je umetnost prosto reakcija organizma na vlastitu ograničenost“ J. Brodski Da ponovim: voda se izjednačava sa vremenom i čini dvojnika lepote. Délom sazdani od vode, mi služimo lepoti na isti način. Glačajući vodu, ovaj grad oplemenjuje izgled vremena, ulepšava budućnost. To je njegova uloga u vasioni. Grad je statičan, […]
Ko su ti ljudi što me dočekuju na mostu? Meštani – Pastor, babica, crkvenjak, zastupnik pčela. Nezaštićena sam u letnjoj haljini bez rukava, A oni su svi u rukavicama i pokriveni, zašto mi niko nije rekao? Smeše se i spuštaju velove prikačene za starinske šešire. Naga sam poput kokošije šije, […]
Priroda i (auto)poetička funkcija Crnjanskovih komentara – III dio I Brankova sudbina se vraćala Crnjanskom kao odjek. Tu je počela igra udvajanja, toliko karakteristična za ovoga pjesnika. Ovim komentarom započinje Crnjanskova slika Prvog svjetskog rata, što bi moralo biti predmet posebnog rada. Mi ćemo ovoga puta slijediti samo poetičke ideje. […]
karlo je pušio stazama što se veju osmatrao, razgledao, samo ne i zapisao urolao cigaretu duvansku, sintetičku, praznu i zamišljeno gledao sa klupe u parku svijet obilat, golem, strašan, nijem svijet što ga osmatra, razgleda, obilazi krišom se pitao hoće li o njemu neko pisati o sitnicama iskričavim, životu u […]
Jezikoslovac kad fizički odloži pročitana djela Danila Kiša, osjeti snažnu potrebu da s lingvističkog aspekta, gotovo anatomski, promatra, analizira, svako njegovo djelo da bi došao do onog što nazivamo korijenom — osnovnim zrnom. Brzo i dosta lako čitaoca okupira snaga riječi u gorčini surovih realija. Eho te gorčine, gorčine ispod […]